
Logor Banjica bio je najveći nemački koncentracioni logor na području okupirane Srbije (1941—1944). Nemačke okupatorske vlasti naredile su, u junu 1941, srpskoj kvislinškoj upravi da formira koncentracioni logor u Beogradu. Za smeštaj logora bilo je potrebno odabrati odgovarajući objekat, pa je komisija, u sastavu od jednog gestapovca, Miodraga-Mike Đorđevića, pomoćnika upravnika grada Beograda i inž. Milana Janjuševića, direktora Tehničke dokumentacije Uprave grada – odlučila da za logor najviše odgovara kasarna 18. Pešadijskog puka, na Banjici.